Zaštita pokosa

Inženjerskogeološko kartiranje pokosa

Odroni manjih i većih razmjera su učestala pojava na prometnicama u Republici Hrvatskoj, posebno u gorskim i planinskim područjima te duž Jadranske magistrale.

Odroni predstavljaju veliku opasnost u područjima koja se odlikuju izrazitom raznovrsnošću litostratigrafskog sastava tla, visokim stupnjem tektonske i seizmičke aktivnosti, složenim geološkim karakteristikama, različitim reljefnim obilježjima, nepovoljnim klimatskim uvjetima, razvijenom vodnom mrežom i značajnim antropogenim utjecajem na oblikovanje reljefa.

Sanacija i zaštita pokosa uklanjaju/smanjuju opasnosti, a ono što prethodi sanaciji i zaštiti je inženjerskogeološko kartiranje pokosa koji predstavlja jedan od glavnih ulaznih podataka potrebnih za provedbu geostatičkih analiza. 

Inženjerskogeološko kartiranje pokosa

Osnovni dio svakog inženjerskogeološkog istraživanja je inženjerskogeološko kartiranje. Ono se zasniva na principima geološkog kartiranja, a kao rezultat nastaju inženjerskogeološke karte – specijalni tipovi geoloških karata.

Geološko kartiranje je postupak koji se sastoji od:

• Istraživanja izdanaka stijena ili tla
• Sustavnog bilježenja podataka registriranih na izdanku
• Analize i interpretacije tih podataka

Inženjerskogeološko kartiranje pokosa obuhvaća sustavno bilježenje, analizu i interpretaciju podataka registriranih na samom pokosu.

Priprema za istraživanje

Prvi korak je određivanje veličine područja obuhvata. Veličina područja koje će biti obuhvaćeno kartiranjem prvenstveno zavisi o vrsti projekta, odnosno radi li se o regionalnim istraživanjima ili istraživanjima pojedinačnih lokacija. Budući da se većina inženjerskogeoloških istraživanja provodi u svrhu projektiranja/građenja pojedinačnih objekata, najčešća su inženjerskogeološka kartiranja određenih lokacija.

Prije početka kartiranja potrebno je pripremiti podloge na kojima će se bilježiti podaci. Podloge za inženjerskogeološko kartiranje su topografske karte, jer je za svaki podatak s terena potrebno odrediti njegov položaj u prostoru. Kod inženjerskogeološkog kartiranja pokosa zbog njihovog vertikalnog pružanja kao podloge najčešće se koriste razvijeni pogledi na pokos i fotodokumentacija.

Prikupljanje podataka

Tijekom inženjerskogeološkog kartiranja pokosa prikupljaju se podaci o:
– Značajkama stijena/tla;
– Hidrogeološkim uvjetima;
– Geomorfološkim uvjetima;
– Geodinamičkim pojavama/procesima

Osnovna skupina podataka u svim tipovima inženjerskogeoloških kartiranja su značajke stijena/tla. Istraživanje značajki stijena/tla za potrebe inženjerskogeološkog kartiranja pokosa podrazumijeva proučavanje njihovih značajki, koje je moguće svrstati u sljedeće skupine:

• Litološki podaci obuhvaćaju vrstu stijene/tla; dodatna petrografska svojstva stijene/tla, genetski tip tla, teksturu materijala stijene/tla (veličina zrna, relativna veličina zrna, morfometrijske značajke zrna i građa);
• Podaci o strukturi stijene/tla uključuju strukturu materijala, strukturu mase i diskontinuitete mase stijene/tla;
• Podaci o trošnosti stijene/tla obuhvaćaju trošnost materijala i trošnost mase stijene/tla;
• Podaci o fizičko-mehaničkim svojstvima stijene/tla uključuju boju stijene/tla; indeksne pokazatelje fizičkih svojstava materijala tla (porozitet, vlažnost, relativna gustoća, konzistencija); čvrstoću materijala stijene/tla;
• Podaci o hidrogeološkim uvjetima, geomorfološkim uvjetima, seizmološkim uvjetima i geodinamičkim pojavama/procesima obuhvaćaju prostorni položaj određene pojave i njezine značajke (geometrija, veličina, svojstva itd.).

Oprema za inženjerskogeološko kartiranje pokosa obuhvaća standardnu opremu za geološko kartiranje (terensko povećalo, geološki čekić i geološki kompas s klinometrom) i priručnu identifikacijsku opremu za određivanje fizičko-mehaničkih svojstava (Schmidtov čekić  i sl.). Izmjereni ili opaženi podaci unose se na podlogu, a opisuju se u terenskim dnevnicima.

Najveći broj podataka dobiva se obilaskom terena i snimanjem izdanaka.

Interpretacija

Interpretacija je proces koji započinje u preliminarnim stupnjevima prikupljanja podataka i kontinuirano se nastavlja tijekom cijelog procesa kartiranja.
Unutar procesa interpretacije moguće je izdvojiti dvije faze:

• prvo se izvorni podaci (izmjereni ili opaženi) tumače u geološkom kontekstu s ciljem kreiranja modela geološke građe (izdvajanje geoloških formacija s definiranim geološkim granicama)
• zatim se geološku građu reinterpretira u inženjerskom kontekstu s ciljem definiranja inženjerskogeološkog modela (izdvajanje inženjerskogeoloških jedinica s granicama).

Značajke stijena/tla koje se mogu zapaziti na pojedinačnim izdancima predstavljaju samo rijetke vidljive fragmente cjelokupne geološke slike istraživanog područja. Za interpretaciju geološke građe kartiranog područja potrebno je usporediti lokalno registrirane pojave (na izdancima) s regionalnom geološkom građom. Predodžba o regionalnoj geološkoj građi dobiva se s postojećih geoloških karata sitnijeg mjerila. Kod nas je u upotrebi Osnovna geološka karta (OGK mjerila 1:100.000), ali zbog sitnog mjerila, OGK nije dovoljno detaljna da bi se mogla izravno primijeniti za inženjerskogeološku interpretaciju pa se stoga ne može koristiti kao jedini izvor geoloških podataka u inženjerskim projektima.

Krajnji rezultat inženjerskogeološkog kartiranja pokosa je izvještaj s grafičkim prilozima i podacima koji se koriste za daljnje korake sanacije i zaštite pokosa.

Pročitajte više: Zaštita stijenskog pokosa Hreljin – Križišće, Zaštita pokosa usjeka 51 Lokve