Zaštita pokosa i zaštita od odrona na lokaciji Banska vrata u Rijeci
Odroni manjih i većih razmjera učestala su pojava na prometnicama u Republici Hrvatskoj, posebno u gorskim i planinskim područjima. U siječnju 2020. godine u blizini tunela Banska vrata u Rijeci dogodio se odron sa stijenskog pokosa. Veća količina nestabilnih blokova, teških i do nekoliko tona, palo je na prometnicu zbog čega je cesta neko vrijeme bila zatvorena za promet. Kako bi se osigurali sigurni uvjeti prometa duž promatranog dijela navedene dionice, proveli smo geotehničke istražne radove, izradili geotehnički elaborat te glavni i izvedbeni projekt zaštite pokosa.
Predmetna lokacija smještena je na dionici 19 državne ceste D3 u stacionaži km 4+817, nakon tunela Banska Vrata u smjeru prema Orehovici. Navedenu lokaciju karakteriziraju strme do subvertikalne litice stijenske mase visine i do preko 100,0 m na južnoj strani i kanjon rijeke Rječine na sjevernoj strani prometnice. Duljina promatranog dijela dionice iznosi oko 130,0 m.
Geotehnička istraživanja i ispitivanja
Za potrebu izrade geotehničkog elaborata te glavnog i izvedbenog projekta zaštite pokosa proveli smo inženjerskogeološko kartiranje, geološku prospekciju šireg područja, geotehničku prospekciju lokacije te obradu podataka ranijih istraživanja. Geotehnički i inženjerskogeološki radovi provedeni su u rujnu i listopadu 2020. godine.
Obzirom na značajne dimenzije te visinu i nepristupačnost većeg dijela zahvata prethodno izvedbi terenskih istražnih radova pristupilo se geodetskom snimanju lokacije iz zraka bespilotnom letjelicom – dronom. Na temelju aerofotogrametrijskih snimaka izrađen je 3D digitalni model terena u obliku oblaka točaka. Korištenjem dobivenog oblaka točaka ostvaren je bolji uvid u širu sliku cijelog zahvata te u pojedinačno stanje teško pristupačnih dijelova pokosa.
Kombinacijom daljinskog istraživanja te terenskom prospekcijom promatrani stijenski pokos podijeljen je na tri zasebne inženjerskogeološke zone svojstvenih karakteristika i potencijalnih tipova nestabilnosti.
Inženjerskogeološke zone / Inženjerskogeološke značajke:
Zona 1 – Srednje do slabo trošni paleogenski vapnenci – potencijalne nestabilnosti: odroni blokova obujma od cca 0,5 do 10,0 m3 potencirani strukturno uvjetovanim slomovima stijenske mase (planarni slom, klinasti slom i prevrtanje) te blokovi olabavljeni djelovanjem atmosferilija i bioerozijom.
Zona 2 – Visoko do srednje trošni gornjokredni vapnenci – potencijalne nestabilnosti: prisutni nestabilni blokovi vezani za rasjednu zonu, podređeno blokovi olabavljeni djelovanjem atmosferilija te bioerozijom sa strukturno uvjetovanim slomovima stijenske mase (planarnim slomom, klinastim slomom i prevrtanjem), erozija i osipavanje deluvijalno/eluvijalnih naslaga s površine pokosa. Dana 27.01.2020. odvojili su se blokovi stijenske mase veličine cca 10,0 m3.
Zona 3 – Visoko do srednje trošni gornjokredni vapnenci – potencijalne nestabilnosti: prisutni nestabilni blokovi vezani za rasjednu zonu, podređeno blokovi obujma cca 1,0 m3 olabavljeni djelovanjem atmosferilija i bioerozijom sa strukturno uvjetovanim slomovima stijenske mase (planarnim slomom, klinastim slomom i prevrtanjem).
Zaštita pokosa – mjere sanacije
U sklopu zaštite pokosa predviđeni su radovi u svrhu povećavanja stabilnosti pokosa i zaštite od odrona. Duž zahvata je predviđeno ukupno devet pozicija zaštite sa ugradnjom tri barijere za zaštitu od odrona. Pozicije barijera i ostalih mjera zaštite prikazane su na slici u nastavku te je dana i tablica sa opisom mjera po pozicijama.
Pozicije / Mjere zaštite:
Pozicija 1 – Uklanjanje potencijalno nestabilnih blokova sa padine
Pozicija 2 – Ugradnja samobušivih sidara duljine 3,0 i 6,0 m te čelične užadi promjera 12,0 mm u svrhu osiguranja potencijalno nestabilnih blokova
Pozicija 3, 5, 7, 8, 9 – Ugradnja mreže od pletenih čeličnih sajli te samobušivih sidara na generalnom rasteru 3,0×3,0 m
Pozicije 4 i 6 – Ugradnja zaštitne heksagonalne mreže tip 8×10
Duljine samobušivih sidara variraju po pozicijama ovisno o svrsi osiguranja (osiguranje globalne stabilnosti pokosa ili pojedinačnih nestabilnih blokova) te duž zahvata iznose 3,0, 6,0, 9,0 i 12,0 m. Na prikazanim pozicijama prethodno izvedbi radova predviđeno je čišćenje pokosa te uklanjanje prisutne vegetacije.
Osiguranje od mogućih budućih odrona uključuje izvedbu tri barijere za zaštitu od odrona s mogućom apsorpcijom energije od 1000,0 i 1500,0 kJ, visine H=4,0 i 5,0 m. Pojedinačne duljine predviđenih barijera iznose 27,0, 40,0 i 50,0 m.
Zaključak
Radi učestale pojave nestabilnosti na dijelovima promatranog pokosa kao i važnosti navedene dionice državne ceste D3 bilo je potrebno utvrditi uzroke istih te izraditi projekt zaštite pokosa.
Zbog velike visine te nepristupačnosti pokosa odabrana je kombinacija terenskih istraživanja sa analizom rezultata obrade aerofotgrametrijskih snimaka (oblak točaka). Na taj je način znatno skraćeno vrijeme prikupljanja podataka potrebnih za izradu potpune inženjerskogeološke te geotehničke prospekcije, kao i obračuna količina prilikom izrade projektne dokumentacije.
Pročitajte više: Primjena bespilotnih zrakoplovnih sustava i 3D modela pri izradi projekata sanacije stijenskih pokosa
