Speleološki objekti u flišu
Speleološki objekti su prirodne podzemne šupljine čije su dimenzije takve da u njih može ući čovjek, kako bi bilo moguće njihovo neposredno promatranje, kartiranje i istraživanje čime se bavi znanstvena disciplina speleologija (Bočić, 2009). Dvije osnovne vrste speleoloških objekata su špilje i jame.
Formacija speleoloških objekata (speleogeneza) odvija se u tri faze te je usko vezana uz djelovanje vode.
U prvoj fazi, površinska voda procjeđuje se kroz mikropukotine i granice između slojeva u stijenskoj masi te ih disolucijskim djelovanjem lagano kemijski otapa i proširuje.
U drugoj fazi proširivanjem pukotina protjecanje je sve izraženije te dolazi do postupnog aktiviranja fluvijalne erozije pri kojoj voda mehaničkim djelovanjem odlama i odnosi čestice ili fragmente stijene te se proces proširivanja prostora ubrzava.
Posljednja faza nastupa postupno, sukladno padu aktivnosti vodenog toka te dolazi do taloženja sitnozrnatih sedimenata te intenzivna kristalizacija speleotema, urušavanja stijena i slijeganje sedimenata (Šuica, 2010). U nekim slučajevima dolazi do izmjene zadnje dvije faze speleogeneze ponovnim aktiviranjem vodenog toka što rezultira nastanakom objekata složene građe i geomorfoloških karakteristika (Kuhta, 2001).
Krajnje dimenzije podzemnog prostora uvjetovane su trajanjem aktivne cirkulacije vode, količinom vode i energijom vodenog toka, svojstvima matične stijene kao i mehaničkim djelovanjem vučenog nanosa (Kuhta, 2001).
Speleološki objekti u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je do 2013. godine poznato preko 9000 špilja i jama, no precizni podaci o njima još nisu u potpunosti objedinjeni u okviru državnog speleološkog katastra (HAOP). Hrvatski krš je poznat u svijetu po dubokim jamama.
U Hrvatskoj su do sada istražene 54 jame dublje od 250 m, od čega su 3 jame dublje od 1000 m – Jamski sustav Lukina jama-Trojama (-1431 m), Slovačka jama (-1320 m) i Jamski sustav Velebita (-1026 m), a ukupno ih je 18 dubljih od 500 m. Najveći broj dubokih jama nalazi se na planinama Velebit i Biokovo (HPS, Komisija za speleologiju).
Speleološki objekti u flišu
Siva ili zelena Istra je središnji dio Istarskog poluotoka, građen pretežno od eocenskih flišnih naslaga.
Fliš (flysch) je naziv za dubokovodne turbiditne sedimente, sastavljene od kontinuirane izmjene slojeva lapora, pješčenjaka i šejlova, a rjeđe breča i karbonata. Na kontaktima flišnih i vapnenačkih naslaga nastale su brojne jame ponornog tipa; među poznatijima su Kobiljak kod Buršići –Gračišća 286 m i Marfanska jama, koja je sa svojih 2045 m dosad istraženih kanala ujedno najduža istarska jama. Tu se krije i najduža špilja koja se u potpunosti nalazi u fliškoj sekvenci – Pećina Piskovica dužine 1036 m.
Špilja je jedinstven speleološki objekt te vrste. Erozijom lapora između dviju karbonatnih ploča nastala je 1036 metara duga prostorija. Ovu pećinu morfološki karakteriziraju ravan strop, blag konstantan pad, četverokutni poprečni presjeci i dva potpuno različita tipa mehaničkih diskontinuiteta.
Za nastanak špilje bili su presudni upravo ti diskontinuiteti, pravokutna mreža pukotina, sigmoidalne pukotine te vodeni tok kroz pećinu. Kako je riječ o dobro razvijenom i povezanom sistemu pukotina, bile su potrebne relativno male količine vode da se stvori kanal u dužini od 1 km.
Pojava pijeska, drobina i glina, te usijecanje toka u njih, kao i erodiranje siga, ukazuje na višefazni promjenjivi dinamički i kemijski režim vodenog toka u špilji.
U neposrednoj blizini nalazi se još jedna špilja (300 m SE), Piskovica 2, koja je gotovo identičnih morfoloških karakteristika, dužine 256 m. Formirana je unutar istih sekvencija te završava suženjem kanala zapunjenim fluvijalnim sedimentom, a vodeni tok iz pećine pojavljuje se na izvoru na južnoj strani padine. (Jekić, 2017).
Sjeverno od naselja Studena, nedaleko od Rijeke, nalazi se Špilja u Flišu. Fliš je na površini lijepo vidljiv u obliku izdubljenog kanjonića/vododerine, a usred prostrane padine je ulaz u jamu.
Jama je formirana u prijelaznim naslagama eocena izgrađenim pretežno od lapora. Kao tipično nepropusne stijene, vrlo rijetko omogućavaju razvoj speleoloških objekata. Navedena jama nastala je neposredno uz kontakt lapora i propusnih foraminiferskih vapnenaca. Vapnenci se pružaju ispod lapora i predstavljaju glavni recipijent voda koje su ponirale kroz otvor jame.
Pojava speleoloških objekata u flišu je doista rijetka te su speleološki objekti formirani u flišu obično pojave vezane uz kontaktni krš, tj. formirane su na kontaktu s vapnencima (Marfanska jama, Špilja u flišu, Špilja na flišu). Špilja Piskovica kartirana je kao fliška sekvencija koja pripada Pazinskom paleogenom bazenu. Glavni kanal nalazi se između numulitnih breča, koje se javljaju u stropu i pješčenjaka koji čine dno pećine u nižim dijelovima, što je čini posebnom i zanimljivom pojavom u zemlji koja broji preko desetak tisuća registiranih speleoloških objekata u kršu.
Pročitajte više: Fliš – opis, karakteristike, trošenje…
