Zaštita od odrona u Omišu – Utjecajno područje tunela Brzet
Zaštita od odrona
Odroni stijena uglavnom su prouzročeni prirodnim silama, kao što su vremenski procesi, erozija, jaka kiša ili potresi. Jaki vjetrovi i oluje često mogu dovesti do padanja stabala i rušenja ostale vegetacije koja može pokrenuti odron i koja u konačnici zahtjeva zaštitu od odrona. Korijenje stabala, njihovo širenje i potraga za vodom obogaćenim mikrolokacijama također mogu dovesti do raspucavanja stijenske mase po diskontinuitetima i razviti sile koje mogu pokrenuti formirane blokove te pokrenuti odron.
Jednom pokrenuti blok ili blokovi zbog nepovoljne konfiguracije terena i strmog nagiba kretat će se duž padine te će u nožici padine imati najveću energiju, što može imati katastrofalne posljedice. Pokrenuti blok svojom će energijom i putanjom kretanja vrlo vjerojatno uzrokovati lančanu reakciju pokretanja drugih labilnih blokova. Trajektorije pokrenutih blokova najviše ovise o geometriji padine.
Kako bi se ocijenio rizik od odrona, a s time se u skladu predvidjela i odgovarajuća projektna rješenja zaštite od odrona, potrebno je analizirati mogućnost odrona. Odlučujući faktori u projektiranju pasivnih mjera zaštite od odrona poput barijera protiv odrona su visina odskoka i projiciranje energije blokova. Ova se dva faktora mogu odrediti provedbom proračuna – simulacije odrona.
Odroni su prirodne pojave te ih se ne može točno izračunati i predvidjeti. Analize simulacije odrona su, bez obzira na njihovu visoku sofisticiranost, ipak samo približne stvarnim vrijednostima te se ne mogu uzeti u obzir sa 100%-tnom sigurnošću. Također, simulacije su ograničene ako su geodetske podloge grubo napravljene pa se ne može sa sigurnošću odrediti hrapavost površine.
Ovisno o energiji udara , odabire se adekvatna zaštita od odrona. Za energiju veću od 5000 kJ, koriste se galerije i nasipne brane. Zaštita od odrona izvodi se barijerama koje se koriste za energiju do 5000 kJ.
Posljednja poznata dostignuća u sistemima zaštite od odrona omogućuju zaustavljanje blokova većih dimenzija na većoj i manje preglednoj površini. Nedavno je postignut i svjetski rekord – s mogućom apsorpcijom energije od 10 0000 kJ.
Jedan od najfunkcionalnijih sustava za zaštitu od odrona su barijere za zaštitu od odrona. Barijere se sastoje od: temelja, stupova, čelične užadi, sidara i nosive mreže.
Najprije se pristupa izvedbi temelja barijere, kroz koje se ugrađuju štapna sidra za sidrenje barijere. Na temelje se ugrađuju temeljne ploče. Na temeljne ploče se pričvršćuju stupovi. Stupovi se dodatno osiguravaju čeličnom užadi kojom se povezuju sidra i stupovi, a između stupova je rastegnuta mreža od mrežnih prstenova.
Mrežni prstenovi su jedan od najvažnijih dijelova sustava. Najčešće su oni prvi dio koji podnosi udarac i prenose na strukturu, tj. nosivu užad, suspenzije, šipke i na kraju do sidara.
Glavna funkcija potporne čelične užadi je prijenos sila koje se pojavljuju u mreži tijekom udara bloka na zatezna sidra.
Jedan od naših projekata u kojem smo predvidjeli zaštitu od odrona barijerama je sanacija nestabilnih blokova na utjecajnom području tunela Brzet. Tijekom izvođenja radova na državnoj cesti D8 Dugi Rat – Stobreč – Omiš na probijanju obilaznice grada Omiša, ustanovljeno je potencijalno opasno područje s nestabilnim blokovima na padini iznad naselja Brzet kod Omiša.
Za potrebe izrade projekta sanacije izvedeno je detaljno inženjerskogeološko kartiranje nestabilnih blokova na predmetnom području te su provedene kompleksne geostatičke analize temeljem kojih su dimenzionirane mjere osiguranja i zaštite. Ukupno je detektirano 149 nestabilnih blokova koji su klasificirani po tipovima te su detaljno opisani.
Projektom se predvidjela zaštita od odrona ugradnjom barijera s mogućom apsorpcijom energije od 3000 i 5000 kJ. To znači da barijera može prihvatiti objekt težine 8 odnosno 13,5 tona koji se kreće približnom brzinom od 100 km/h. Možete zamisliti veliki kamion koji juri 100 na sat? E pa ove barijere ga mogu zaustaviti.
