Svjetlosni efekti u najdužem cestovnom tunelu na svijetu – tunel Lærdal, Norveška
Norveška je zemlja iznimnog krajolika, poznata po svojim fjordovima i visokim planinama stoga nije čudno što Norvežani grade tunele koji ne prolaze samo kroz brda i planine, već i spajaju fjordove.
Tunel Lærdal je najduži cestovni tunel na svijetu, impresivne dužine od 24,5 km, koji se proteže između Aurlanda i Lærdala na novoj glavnoj autocesti koja povezuje Oslo i Bergen. Umjesto da se obnavljaju postojeće ceste, donesena je odluka o izgradnji tunela kako bi se izbjegla izgradnja ceste na nestabilnim i nepovoljnim terenima gdje postoji visoki rizik od odrona.
Izgradnja tunela
Radovi na izgradnji tunela započeli su 1995. godine i to istovremeno sa tri pozicije, a sastojali su se od: bušenja, miniranja, utovara i odvoza materijala te osiguranja stijenske mase.
Iskop tunela je izveden uz upotrebu računalno-upravljačke bušeće garniture te klasičnog bušenja i miniranja. Kako bi se osigurala geometrijska preciznost, bilo je važno da se radovi bušenja i miniranja izvedu sa visokom točnošću. GPS sustav korišten je za određivanje stalnih mjernih točaka u odnosu na koje su se vršila mjerenja unutar tunela.
Za svako miniranje izbušeno je oko 100 bušotina, promjera 45-51 mm, dubine do 5,2 metra. Kako bi se stijenska masa razlomila u manje fragmente, prilikom svakog miniranja korišteno je 500 kg eksploziva. Prije napredovanja daljnjeg bušenja trebalo je osigurati zidove i svod tunela. U tu svrhu korištena su štapna sidra i posebna vrsta mlaznog betona sa armaturnom mrežom koji se nanosio na lice stijene.
Na taj način je iz tunela uklonjeno ukupno 2,5 miliona kubičnih metara odlomaka stijenske mase tijekom iskopa. Paralelno sa izvedbom tunela, gradila se i stalna cesta kojom se kontinuirano izvozio materijal kako bi radovi bili na vrijeme dovršeni.
Jedan od izazova tijekom izgradnje tunela bilo je kako osigurati dovoljnu količinu svježeg zraka tijekom vožnje kroz tunel koja traje cca 20 minuta. Od tunela do obližnje doline prokopano je ventilacijsko okno, dugačko 2,5 kilometara. Cirkulacija svježeg zraka funkcionira na način da svježi zrak ulazi sa oba kraja tunela, dok onečišćeni zrak izlazi kroz ventilacijsko okno. Na dijelu tunela prema Aurlandu postavljena su još 32 manja ventilatora koja ubrzavaju protok zraka do ventilacijskog okna. S obzirom na veliku količinu onečišćenog zraka, odlučeno je da se 9,5 kilometara od ulaza iz smjera Aurlanda paralelno s tunelom probije još jedan manji tunel. Funkcija ovog 100 metara dugačkog tunela je da se u njega postavi postrojenje za pročišćavanje zraka kako bi se zrak iz glavnog tunela usmjeravao prema manjem tunelu.
U rujnu, 1999. godine tunel je u potpunosti izgrađen te je ubrzo nakon toga otvoren za promet.
Svjetlosni efekti kao zaštitni znak tunela
Posebna pažnja dana je samom vizualnom izgledu i unutarnjem uređenju tunela. Kako bi se izbjegla monotonija tijekom vožnje tunelom, poseban tim psihologa angažiran je na uređenju unutarnjeg prostora.
Tunel je podijeljen u četiri dijela, glavni dio i tri proširenja (galerije) u razmacima od 6 kilometara. U svim dijelovima tunela postavljen je sustav rasvjete koji simulira prirodno svjetlo u zoru. Tako je glavni dio obasjan bijelim svjetlom, dok su galerije prožete plavo-žutim svjetlima kako bi se stekao dojam izlaska sunca.
Tunel Lærdal je jedan od najsigurnijih tunela na svijetu, koji se slučaju kvara na ventilacijskom sustavu ili prilikom visoke koncentracije ispušnih plinova u potpunosti zatvara za promet.
Pročitajte više: Tunel budućnosti na sjeveru Europe
