Izvedba armiranobetonskih dijafragmi
Armiranobetonska dijafragma je armiranobetonska konstrukcija koja se koristi za osiguranje građevne jame. Konstrukcija ima zadatak osigurati stabilnost vertikalnog iskopa građevne jame, spriječiti pomake koji bi mogli izazvati oštećenja susjednih građevina i instalacija te spriječiti prodiranje podzemnih voda u građevnu jamu.
Armiranobetonske dijafragme se izvode kad je potrebno osigurati duboke građevne jame u urbanim sredinama gdje se radovi izvode u neposrednoj blizini postojećih objekata, u skučenom gradilišnom prostoru te u slučaju visokih razina podzemnih voda.
Postupak izvedbe armiranobetonskih dijafragmi
Faze izvedbe armiranobetonske dijafragme uključuju:
- Izvedbu uvodnog kanala
- Iskop za armiranobetonsku dijafragmu
- Postavljanje armaturnog koša
- Betoniranje armiranobetonske dijafragme
Izvedba uvodnog kanala
Uvodni kanal služi za skladištenje isplake pri odvodu i dovodu iste. Isplaka je suspenzija bentonitne gline u vodi te se njome ispunjuje iskopani prostor u tlu kako bi se spriječilo tečenje i erozija tla u iskopu (princip hidrostatičkog pritiska). Uvodni kanal se najčešće izvodi u jednostranoj oplati tako da se u tlu izvedu dva betonska zida visine h = 0,80 m-1,0 m te promjenjive širine koja ovisi o širini armiranobetonske dijafragme.
Iskop armiranobetonske dijafragme
Iskop armiranobetonske dijafragme se izvodi mehaničkom grabilicom. Grabilica omogućuje iskop veće dubine od 30 m te širine do 0,80 m. Armiranobetonska dijafragma se radi u fazama, tako da se prvo izvode neparni paneli te nakon toga parni paneli iste. Pri iskopu, panel se odmah puni isplakom kako bi zadržali njegov oblik.
U neparne panele se pri iskopu sa svake strane ugrađuju cijevi, promjera širine panela te omogućavaju pravilno oblikovanje istog.
Armiranje i betoniranje armiranobetonske dijafragme
Kako bi armiranobetonska dijafragma preuzela momente savijanja mora se u beton ugraditi armatura koja se dizalicom postavlja u izvedeni iskop.
Betoniranje se izvodi kontraktor postupkom. Beton se ugrađuje kroz lijevak na vrhu cijevi čija je duljina približno jednaka duljini iskopa. Budući da je ispuna teža od same isplake, istiskuje isplaku pri betoniranju na površinu. Zbog svoje gustoće ispuna se u prostoru razlijeva stožasto.
Kada se završi s betoniranjem neparnih panela i kada se beton stvrdne pristupa se uklanjanju ugrađenih cijevi. Nakon toga započinje iskop parnih panela. Parni paneli potpuno prijanjaju na već gotov element te se postiže nepropusnost i kontinuitet armiranobetonske dijafragme.
Budući da se pri betoniranju isplaka istiskuje iz iskopa, na vrhu ispunjenog iskopa se javlja sloj ispune loših karakteristika, u debljini od 0,5 do 0,8 m koju je potrebno odstraniti. Po završetku svih radova uvodni kanal se odstranjuje. Nakon izvedbe, paneli dijafragme se povezuju s naglavnom gredom te započinje iskop građevne jame.
Osiguranje armiranobetonske dijafragme
U slučaju velikih dubina armiranobetonske dijafragme ne mogu samostalno osigurati stabilnost iskopa već se isti mora dodatno osigurati izvedbom geotehničkih sidara, razupora ili zatega. Kada ne postoji mogućnost takvog osiguranja, građevnu jamu moguće je osigurati izvedbom horizontalnih konstrukcijskih elemenata (armiranobetonske ploče) građevine odnosno primjenom top-down metodom izgradnje.
Zaključak
S obzirom da armiranobetonske dijafragme mogu biti sastavni konstruktivni dio buduće građevine predstavljaju vrlo učinkovit način osiguranja građevne jame u urbanim sredinama s ograničenim prostorima. Također, s obzirom da armiranobetonske dijafragme predstavljaju kontinuirani armiranobetonski zid u temeljnom tlu iste su vrlo učinkovite za brtvljenje građevne jame na lokacijama s visokim razinama podzemne vode.
*Reference:
Prof. dr. Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje građevina, dipl.ing.građ, Zagreb, 1979.
Prof. dr. Mustafa Selimović, Mehanika tla i temeljenje, dipl.ing.građ, Mostar, 2000.
Danijel Kišiček, Primjer analize i izrade dijafragme kod zaštite građevinske jame, diplomski rad, Varaždin, 2011.
