Studija Lupoglav – Raša
Postojeća željeznička pruga L213 Lupoglav – Raša proteže se u duljini od približno 53 km i značajna je infrastrukturna poveznica ovog područja. Izgrađena 1948. godine, puštena je u promet 1951., no uslijed geotehničkih problema, prvenstveno aktivacije klizišta poznatog kao “pijana pruga”, promet je obustavljen 26. prosinca 2008. godine.
Trasa pruge prolazi kroz više administrativnih jedinica, uključujući općine Lupoglav, Kršan, Pićan, Svetu Nedelju i Rašu, a duž nje se nalaze četiri službena željeznička mjesta: kolodvor Raša, rasporedni kolodvor Lupoglav te otpremništva Učka i Kršan.
Terenski uvjeti duž trase pruge izrazito su raznoliki. Početni dio pruge, od Lupoglava do Kršana u duljini od 32,3 km, prolazi kroz brdsko područje fliša i vapnenaca, pri čemu su dionice izvedene na visokim i strmim nasipima, usjecima, zasjecima te s dugim propustima za bujične vodotoke. Na ovom dijelu trase identificirana su četiri aktivna klizišta, uključujući već spomenuto kritično područje. Preostalih 20,7 km trase prolazi nižim reljefom s blažim usjecima i nasipima.
Naš zadatak obuhvaćao je izradu geotehničkog dijela studije izvodljivosti, s ciljem detaljne analize geoloških, inženjerskogeoloških i geotehničkih svojstava terena. Studija je omogućila procjenu pogodnosti lokacije za obnovu pruge, utjecaja na okolne objekte te identifikaciju potencijalnih geotehničkih rizika koji bi mogli utjecati na stabilnost infrastrukture i sigurnost budućeg prometa.
Geotehničkim elaboratom predviđene su dvije varijante idejnih rješenja za obnovu i uređenje željezničke trase; Varijanta 1 obuhvatila bi uređenje isključivo kritičnih dionica trase, dok bi Varijanta 2 uključila kompletnu obnovu pruge.
Varijanta 1 – uređenje kritičnih dionica
Varijanta 1, generalno, usmjerena je na sanaciju i rekonstrukciju isključivo onih dijelova trase koji su identificirani kao kritični. To uključuje intervencije na konstruktorskim i geotehničkim građevinama, poput klizišta, nasipa, usjeka, mostova, tunela i propusta, kao i na hidrotehničkim objektima i raskrižjima. Osim toga, predviđena je cjelovita obnova gornjeg pružnog ustroja te modernizacija i nadogradnja opreme pružnog donjeg ustroja.
U ovoj varijanti stabilizacija pokosa usjeka i zasjeka duž trase neće uključivati dodatno usijecanje u postojeće nagibe. Tipizirana zaštita pokosa identična je u obje varijante. Tijekom terenskog obilaska trase procijenjeno je opće stanje i izvršena klasifikacija materijala, s posebnim fokusom na stijenske zasjeke i usjeke, pri čemu je određena prosječna vrijednost geološkog indeksa čvrstoće (GSI).
Što se tiče zaštite istih, pokosi niži od 2,50 m neće zahtijevati dodatnu obradu osim u slučaju identificiranih nestabilnosti koje bi mogle ugroziti trasu.
Varijanta 1 također uključuje sanaciju četiri evidentirana klizišta duž trase te predviđuje proširenja određenih dijelova nasipa koji ne zadovoljavaju propisane geometrijske uvjete zastorne prizme.
Varijanta 2 – kompletna obnova pruge
Varijanta 2 uključuje sve mjere definirane u Varijanti 1, uz dodatnu sanaciju nestabilnosti nasipa i pokosa koji nisu ocijenjeni kao kritični, ali ih je potrebno riješiti kako bi se osigurala dugoročna stabilnost trase.
Ova varijanta predviđa zaštitu svih stijenskih pokosa, bez obzira na njihovu visinu. U slučajevima kada se na pokosima nižim od 2,50 m uoče potencijalne nestabilnosti koje bi mogle ugroziti sigurnost trase, planira se profiliranje terena u odgovarajućem nagibu.
Dodatno, Varijanta 2 obuhvaća cjelovitu obnovu donjeg ustroja pruge. Umjesto fokusiranja isključivo na kritične točke, kao u Varijanti 1, ovom se varijantom planira sanacija svih nasipa duž trase koji ne ispunjavaju standarde geometrijskih uvjeta pružnog zastora, uključujući odvodnju, širinu i druge tehničke parametre.
Zaključak
Geotehničkim elaboratom analizirali smo geološke, inženjerskogeološke i geotehničke karakteristike terena te smo prikupili ključne podatke za procjenu geotehničkih rizika i predložila optimalna tehnička rješenja za obnovu pruge L213. Uz to, elaboratom se pružila okvirna procjena potrebnih financijskih ulaganja.
Detaljnija analiza moguća je tek nakon provedbe geotehničkih istražnih radova, koji će osigurati precizne informacije o sastavu i mehaničkim svojstvima tla. Isti su planirani za sljedeću fazu projekta, a raspisani su sukladno varijantnim rješenjima u geotehničkom elaboratu.
