Strojevi za bušenje tunela (TBM-ovi)
Današnji razvoj prometne infrastrukture zahtjeva izgradnju vrlo dugih tunela zbog čega su sve više aktualni strojevi za bušenje tunela – TBM-ovi. Tuneli omogućavaju savladavanje prirodnih prepreka te nam skraćuju duljinu puta, što je u današnjem užurbanom vremenu vrlo važan faktor.
Stroj za bušenje tunela (TBM), poznat kao „krtica“, stroj je koji služi za probijanje tunela, ponajprije u čvrstim stijenama, ali se također koristi i za slabije stijene i tla. Njegov najvažniji dio jest valjkasta okretna glava čiji se promjer kreće od jednog metra (mikro-TBM) do 19 metara. Na glavi se nalaze noževi i sjekači, koji drobe komade stijene. Cijeli se stroj potiskuje naprijed odupirući se o bokove tunelskog profila uz pomoć hidrauličkih cilindara. Otkopani materijal transportira se trakama ili pomoću isplake. Stroj se također sastoji i od sustava za automatsku ugradnju elemenata podgrade te sustava za bušenje i ugradnju sidara. Dužina im se može kretati i do 200 m.
Vjeruje se da stroju treba dati žensko ime, kako bi se radnici zaštitili pod zemljom. To je tradicija koja datira iz 1500-ih kada su se rudari i svi koji rade s eksplozivima molili svetoj Barbari da ih zaštiti od opasnosti pod zemljom. Velikomučenica Barbara živjela je na području današnje Turske tijekom trećeg stoljeća. Njezinog je oca Dioskora razbjesnio njezin prelazak na kršćanstvo zbog čega ju je prokazao pred građanskim sudom. Bila je mučena i ubijena. Za kaznu je bljesak munje udario Dioskora. Kako su rudari u 1500-ima koristili barut kako bi otvorili rudnike, rudarske eksplozije su im nalikovale na udar groma, zbog čega je Barbara postala zaštitnicom rudarstva i geologije.
Neka su se imena ipak više proslavila od drugih, pa tako prvo mjesto zauzima velika Bertha. Bertha je bila stroj za bušenje tunela promjera 17,5 m izgrađena posebno za projekt zamjenskog tunela Vijadukta Alaskan Way u Seattleu, Washington, Sjedinjene Države. Probijanje tunela započelo je 2013. godine, a već su se iste godine oštetili dijelovi sustava glavnih brtvila ležaja, što je uzrokovalo pregrijavanje ležaja tijekom rada. Tijekom sljedeće dvije godine s površine je iskopana jama za popravak stroja. Tunel je pušten u promet 2019. godine. Zbog dvogodišnjeg kašnjenja stroja, proizašli su veliki troškovi koji su probili planirani budžet.
Gotthard Base tunel najduži je željeznički tunel na svijetu, koji je skratio putovanje između Züricha u Švicarskoj i Milana u Italiji za sat vremena. Dužina mu je 57 kilometara, a stroj koji je probio finalni dio ovog tunela nazvan je Sissi.
Poznati tunel Channel povezuje Englesku sa kontinentalnom Europom (Francuska). Ovaj tunel ima najduži podmorski dio na svijetu, koji iznosi 37,9 kilometara, a čitava mu je duljina 50 kilometara. Iako su i Englezi i Francuzi radili na izgradnji tunela, engleska je strana izgradila veći dio. Za razliku od engleskih strojeva, koji su dobili alfanumerička imena, svi su francuski strojevi za bušenje dobili ženska imena: Brigitte, Europa, Catherine, Virginie, Pascaline, Séverine.
Koja će se metoda gradnje tunela odabrati ovisi o raznim faktorima poput svojstava budućeg tunela, postojećim podzemnim vodama, geološkoj građi, raspoloživosti strojeva. TBM-ovi su vrlo učinkoviti, ali zahtijevaju značajnu početnu investiciju, a zbog svoje veličine i kompleksnosti, transport je otežan i ponekad neisplativ. Zbog tih se razloga često grade namjenski, za određeno gradilište tunela.
Na našem se području najviše tunela nalazi na autocestama. Za izgradnju se najčešće koristi „Nova austrijska tunelska metoda“ (NATM), koja je fleksibilna i može se koristiti u različitim situacijama, te uz male investicijske troškove. Pretpostavka je da se u Hrvatskoj strojevi za bušenje tunela ne koriste zbog kratkih dionica tunela (do cca 6km) u odnosu na druge zemlje (npr. Norveška-cca 25 km). Također treba uzeti u obzir i velike troškove TBM-ova, a i nedostatak stručne radne snage.
Pročitajte više: Svjetlosni efekti u najdužem cestovnom tunelu na svijetu – tunel Lærdal, Norveška
